Alkoholizam je,  socijalno-medicinska bolest. Socijalna, jer je značajan uticaj društvene sredine u nastajanju bolesti i jer su značajne posljedice u vidu poremećaja ponašanja i funkcionisanja pojedinca u sredini u kojoj živi i radi. Medicinska, jer alkohol izaziva brojna oštećenja na organima u čovječijem organizmu, od kojih mnoga mogu biti i smrtonosna.

Jedna od najznačajnijih definicija je svakako ona koju je pedesetih godina prošlog vijeka uvela Svjetska zdravstvena organizacija:

Alkoholičari su one osobe koje ekscesivno piju alkoholna pića, postajući postepeno zavisne od alkohola, pri čemu ispoljavaju bilo otvorene socijalne poremećaje, bilo manifestacije koje oštećuju njihovo tjelesno i duševno zdravlje, njihove odnose sa drugim osobama i njihovo dobro socijalno i ekonomsko funkcionisanje, bilo da samo ispoljavaju predznake koji nagovještavaju poremećaje takvog karaktera. Zbog toga oni zaslužuju liječenje.

Ova definicija ističe tri osnovne karakteristike alkoholičara:
1) dugotrajno, prekomjerno i nekontrolisano pijenje, praćeno problemima,
2) psihičku i/ili fizičku zavisnost od alkohola,
3) zdravstvene (tjelesne i psihičke) i/ili socijalne (porodične, profesionalne i šire socijalne) komplikacije.

Razvoj alkoholizma, to jest zavisnosti od alkohola ima određeni tok:

Alkoholizam u prvoj fazi
Prva faza društvene upotrebe označava privikavanje na alkohol. Što se više pije. više raste podnošljivost prema alkoholu (tolerancija) koja je različita u zavisnosti od pojedinca. Uslijed porasta tolerancije da bi se postigao isti efekat potrebno je sve više i više pića.

Alkoholizam u drugoj fazi
Druga faza alkoholizma započinje prestankom rasta tolerancije, a označena je alkoholnim zaboravom. Dolazi do zavisnosti od alkohola i do različitih znakova društvenih i zdrastvenih oštećenja. Ličnost i ponašanje alkoholičara se mijenjaju.

Alkoholizam u trećoj fazi
Treća faza je okarakterisana nepovratnim oštećenjima (ireverzibilnim). Započinje padom podnošljivosti alkohola. Alkoholičaru je na kraju dovoljna jedna čaša da se opije. On ima veliki broj alkoholnih oštećenja, smetnji i nesanicu.


Prema tipu zavisnosti alkoholičari se dijele na psihičke i fizičke zavisnike

Psihički zavisnici piju da bi sebi olakšali savladavanje poteškoća. Njihova je posebnost gubitak mogućnosti kontrole nad daljnjim pijenjem. Kad popiju nekoliko pića više ne mogu stati i piju dok se ne napiju.

Fizički zavisnici osjećaju metaboličnu žudnju za alkoholom, ne mogu živjeti bez pića i stoga piju svakodnevno. Njihova je posebnost gubitak sposobnosti nepijenja.

Simptomi apstinencije (uzdržavanja) su: tjeskoba, nemir, ubrzani puls, znojenje, drhtanje ruku, mučnine i povraćanja, uzbuđenost, nesanica, napadi, padavice, prolazne dodirne, slušne i vidne halucinacije.

Alkoholizam (zavisnost od alkohola, etilizam) je hronična, progresivna, fizička, psihička i socijalna bolest.

Časopis Američke medicinske asocijacije (Journal of the American Medical Association) određuje alkoholizam kao „primarnu, hroničnu bolest koju karakteriše gubitak kontrole nad uzimanjem alkohola, strast prema alkoholu, bez obzira na negativne posljedice i iskrivljenost mišljenja“. Alkoholizam je bolest koja se razvija polako, postepeno, stalno progresira, dugo vremena nije uočljiva bližnjima i samom bolesniku

Hronična - to znači da medicina još uvek nije u stanju da ovu bolest zauvek izliječi. Npr. čovjek koji je prestao da konzumira alkohol može sve godine koje su mu preostale da proživi dostojanstveno i srećno, ni u čemu se ne razlikujući od drugih. Ali ako nakon mnogo godina ovaj čovjek poželi da pije pomalo, odmah će se vratiti na onaj stadijum bolesti na kom se zaustavio pre mnogo godina.

Progresivna – to znači da se vremenom stanje pogoršava i u određenoj fazi promjene u organizmu postaju nepovratne.

Fizička – to znači da neumerena dugotrajna upotreba alkohola dovodi do poremećaja metabolizma i pojave takozvanih bolesti koje nastaju uslijed konzumiranja alkohola. Najčešće je to toksično uništavanje jetre, nervnog i kardiovaskularnog sistema. 

Psihička – podrazumijeva promjene ličnosti, nestanak interesovanja i težnje za dostizanjem ciljeva. Alkohol čovjeku postaje jedino važan. Zbog toga su alkoholičari spremni da zbog alkohola žrtvuju svoje zdravlje, karijeru, mir svojih bližnjih. Rušenje voljnih mehanizama dovodi do promenljivosti, laži, manipulacija. Beskrajna obećanja da će prestati da piju nikada se ne ispunjavaju.

Socijalna – čovek koji pije ne pati sam, već primorava i svoju porodicu da pati. Stalna napetost, bezuspješni pokušaji da se alkoholičar kontroliše, razočaranja, gnijev i konflikti obrazuju suzavisnost kod članova porodice bolesnika.

Bolest – savremene metode ispitivanja (neurohemijske, pozitrona emisiona tomografija) ubedljivo su dokazale razlike između mozga zavisnika i zdrave osobe. Alkohol, narkotici, psihoaktivne supstance narušavaju funkcionisanje endorfinskog sistema u mozgu. Osoba osjeća stalnu biološku potrebu da se nalazi u stanju opijenosti.

Simptomi alkoholizma 

1. Gubitak kontrole nad količinom upotrijebljenog alkohola jedan je od najranijih i najvažnijih simptoma. Osoba gubi „ravnodušnost“ prema alkoholu. Osjeća laku opijenost i u njegovom mozgu javlja se potreba da je stalno pojačava. Zbog toga nalazi povod da svaki prijatan događaj „pojača“ alkoholom, a neprijatnosti, problemi i dosada takođe stimulišu želju da pije. Sve više vremena odlazi na veselja u društvu ljubitelja pića. Nastaju teški oblici opijanja kada čovjek toliko pije da više nije sposoban da se kontroliše u pijanom stanju. U ovoj fazi dolazi do udesa zbog vožnje u pijanom stanju, kod osobe može da se pojavi agresivnost, ona postaje inicijator konflikata, tuča, dolazi do pojave rupa u pamćenju. Opasnost da se sam povrijedi ili da povrijedi bližnje u stanju opijenosti već u toj ranoj fazi podstiče odgovarajuće ljude na to da prestanu da piju.

2. Pojava psihičke potrebe za alkoholom, pojava želje za alkoholom. Pacijenti u alkoholu nalaze zaštitu od svojih problema, stahova, briga. Pod dejstvom alkohola se kratkotrajno poboljšava raspoloženje, povećava sigurnost u sebe, smanjuje nervna napetost. Osobi je prijatno, toplo, mirno. Međutim dejstvo alkohola prilično brzo počinje da se mijenja. Faza pozitivnih emocija se skraćuje i gubi intenzitet. Želi da „doda još“ da bi vratio prijatne osjećaje koje mu je ranije pružao alkohol. A umjesto toga sve češće se javlja razdražljivost, netrpeljivost prema okolini, nezadovoljstvo. Pri otriježnjenju često je tužan ili zajedljiv, ima osjećaj krivice, depresiju, što ga opet tjera da uzima alkohol. Počinje da mu se remeti spavanje, apetit. U odsustvu alkohola nastaje psihička nelagodnost, nervoza i sve su češće misli i želja za konzumiranjem alkohola. Kroz neko vrijeme osoba može da se normalno osjeća samo pod dejstvom alkohola, a stanje lišavanja od alkohola postaje mu neizdržljivo.

3. Povećanje tolerancije, otpornosti prema alkoholu. Kada osoba pije češće i više, organizam pokušava da se prilagodi i uključuje zaštitne fermentne sisteme. Mnogi se ponose time da tobože mogu popiju litar viskija i da se ne napiju, a drugi nakon toga ne mogu da ustanu. Zapravo to nije znak zdravlja, već pokazatelj razvoja bolesti. Rastuća tolerancija na alkohol iscrpljuje organizam i razorno dejstvo velikih doza alkohola dovodi do pojava bolesti koje nastaju uslijed konzumiranja alkohola i apstinencijalnog sindroma.

4. Pojava fizičke zavisnosti. Upotreba rastućih količina alkohola dovodi do toga da osoba svako jutro ima simptome mamurluka – nervozu, mučninu, slomljenost, osjećaj unutrašnjeg drhtanja, lupanje srca. Kod slučajno odabrane normalne osobe ovi simptomi su slabo izraženi i obično prođu u toku dana. Kod alkoholičara oni mogu da ostanu 2-3 dana i da budu praćeni jakom željom za konzumiranjem alkohola da bi olakšao svoje stanje. Čovjek počinje da pije svakog jutra, tokom dana ili uveče da bi mogao da zaspi. Formira se redovno konzumiranje alkohola koje traje i po nekoliko dana. Epizode pijanstva postaju sve duže, a intervali između njih sve kraći. U ovoj fazi, ukoliko alkoholičar sebi dozvoli čašu piva, to znači da će piti nekoliko dana. Postaje mu nemoguće da kontroliše sebe. Potreba za alkoholom postaje poput gladi ili žeđi. U narodu se kaže: „želi da pije, pa pije i ne želi da pije, pa opet pije“. Mamurluk ili kriza nakon nekoliko dana konzumiranja alkohola može da bude opasna po život i zdravlje pacijenta. Apstinencijalna kriza bez liječenja može da preraste u delirijum tremens ili da se iskomplikuje epileptičnim napadom.