Alkoholizam

 

Alkoholizam je jedna od najrasprostranjenijih bolesti zavisnosti. Svrstava se u socijalno-medicinsku bolest. Socijalna, jer je značajan uticaj društvene sredine u nastajanju bolesti, značajne su posljedice u vidu poremećaja ponašanja i funkcionisanja pojedinca u sredini u kojoj živi i radi. Medicinska, jer alkohol izaziva brojna oštećenja na organima u čovječijem organizmu, od kojih mnoga mogu biti i smrtonosna. Ispoljava se kao gubitak sposobnosti uzdržavanja od prekomjerne upotrebe alkohola, što dovodi do zavisnosti, narušavanja psihičkog i fizičkog zdravlja i socijalnih odnosa.                                            

Jedna od najznačajnijih definicija alkoholičara je svakako ona koju je pedesetih godina prošlog vijeka uvela Svjetska zdravstvena organizacija:

Alkoholičari su one osobe koje ekscesivno piju alkoholna pića, postajući postepeno zavisne od alkohola, pri čemu ispoljavaju bilo otvorene socijalne poremećaje, bilo manifestacije koje oštećuju njihovo tjelesno i duševno zdravlje, njihove odnose sa drugim osobama i njihovo dobro socijalno i ekonomsko funkcionisanje, bilo da samo ispoljavaju predznake koji nagovještavaju poremećaje takvog karaktera. Zbog toga oni zaslužuju liječenje.


Razvoj alkoholizma, to jest zavisnosti od alkohola ima određeni tok:
Alkoholizam u prvoj fazi
Prva faza društvene upotrebe označava privikavanje na alkohol. Što se više pije, više raste podnošljivost prema alkoholu (tolerancija) koja je različita u zavisnosti od pojedinca. Uslijed porasta tolerancije da bi se postigao isti efekat potrebno je sve više i više pića.

Alkoholizam u drugoj fazi
Druga faza alkoholizma započinje prestankom rasta tolerancije, a označena je alkoholnim zaboravom. Dolazi do zavisnosti od alkohola i do različitih znakova društvenih i zdrastvenih oštećenja. Ličnost i ponašanje alkoholičara se mijenjaju.

Alkoholizam u trećoj fazi
Treća faza je okarakterisana nepovratnim oštećenjima (ireverzibilnim). Započinje padom podnošljivosti alkohola. Alkoholičaru je na kraju dovoljna jedna čaša da se opije. On ima veliki broj alkoholnih oštećenja, smetnji i nesanicu.

Zavisnici

Prema tipu zavisnosti alkoholičari se dijele na psihičke i fizičke zavisnike
Psihički zavisnici piju da bi sebi olakšali savladavanje poteškoća. Njihova je posebnost gubitak mogućnosti kontrole nad daljnjim pijenjem. Kad popiju nekoliko pića više ne mogu stati i piju dok se ne napiju.

Fizički zavisnici osjećaju metaboličnu žudnju za alkoholom, ne mogu živjeti bez pića i stoga piju svakodnevno. Njihova je posebnost gubitak sposobnosti nepijenja.

Apstinencija

Simptomi apstinencije (uzdržavanja) su: tjeskoba, nemir, ubrzani puls, znojenje, drhtanje ruku, mučnine i povraćanja, uzbuđenost, nesanica, napadi, padavice, prolazne dodirne, slušne i vidne halucinacije.

Alkoholizam (zavisnost od alkohola, etilizam) je hronična, progresivna, fizička, psihička i socijalna bolest.


Hronična - to znači da medicina još uvek nije u stanju da ovu bolest zauvijek izliječi. Npr. čovjek koji je prestao da konzumira alkohol može sve godine koje su mu preostale da proživi dostojanstveno i srećno, ni u čemu se ne razlikujući od drugih. Ali ako nakon mnogo godina ovaj čovjek poželi da pije pomalo, odmah će se vratiti na onaj stadijum bolesti na kom se zaustavio prije mnogo godina.
Progresivna – to znači da se vremenom stanje pogoršava i u određenoj fazi promjene u organizmu postaju nepovratne.
Fizička – to znači da neumjerena dugotrajna upotreba alkohola dovodi do poremećaja metabolizma i pojave takozvanih bolesti koje nastaju uslijed konzumiranja alkohola. Najčešće je to toksično uništavanje jetre, nervnog i kardiovaskularnog sistema. 
Psihička – podrazumijeva promjene ličnosti, nestanak interesovanja i težnje za dostizanjem ciljeva. Alkohol čovjeku postaje jedino važan. Zbog toga su alkoholičari spremni da zbog alkohola žrtvuju svoje zdravlje, karijeru, mir svojih bližnjih. Rušenje voljnih mehanizama dovodi do promjenljivosti, laži, manipulacija. Beskrajna obećanja da će prestati da piju nikada se ne ispunjavaju.
Socijalna – čovjek koji pije ne pati sam, već primorava i svoju porodicu da pati. Stalna napetost, bezuspješni pokušaji da se alkoholičar kontroliše, razočaranja, gnijev i konflikti obrazuju suzavisnost kod članova porodice bolesnika.

 

 

U Crnoj Gori liječenje alkoholizma se sprovodi u

Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Kotoru.

 

Tel. 032/ 301-358


Korisni linkovi